Tags

, , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Kome još trebaju urbanistički planovi i zaštita prirode … Mada za urbanističke planove više nisam siguran da je dobro i kad se usvoje i primjenjuju – trasa na koridoru 5C kroz Hercegovinu je najbolji primjer kako urbanistički planovi mogu poslužiti da se legalizira devastacija i narušavanje kulturno-historijskog i prirodnog ambijenta, a da, recimo, u slučaju razvoja “zaštićenog” područja Blagaja i blagajske tekije može te samo očajavati i s tugom govoriti o haosu koji se tamo desio u posljednjih nekoliko godina (koncesija data turcima, dogradnja, kafane, betonske terase i mostovi, a čak bi mogao doći i auto-put) !

Studije za formiranje četiri nacionalna parka – NP “Bijelašnica-Igman-Treskavica-Rakitnica(/Visočica)”, NP “Prenj”, NP “Čvrsnica-Čabulja”, i NP “Una” – predate su vladi federacije, koja ih je i naručila, na usvajanje daleke 2004 godine. Samo je formiran NP “Una”.

U BiH, zemlji u kojoj vladaju glupost i primitivizam (papanluk), i koju po zakonima džungle kontrolišu novi feudalni gospodari (kneževi/vojvode, banovi i begovi), moguće je najaviti gradnju čitavog jednog grada od tri milijarde evra (?!), sve sa aerodromom, višespratnim poslovnim (multiplex) zgradama, univerzitetom, bolničkim kompleksom, golf terenom, dva stadiona – unutarnji i vanjski, bazenom, hotelima, privatnim luksuznim vilama, vještačkim jezerom, akvaparkom, “parkovima” (u sred prirodne šumetine), a sve to u planinskom području (Vlašić planina) najviše prirodne vrijednosti, sa očuvanim šumskim rezervatima, zbog čega je čitavo područje do sad već trebalo, moralo biti pod formalnom zaštitom kao prirodni resurs od najvišeg značaja za državu.
I onda, u maniru najdrskijih među cinicima, sve to nazivati “eko” zonom !

Poput lokalnog stranačkiog aparatćika iz Mostara, koji, kada prije nekoliko sedmica pravdajući odluku da se izgradi još jedna brana i hidroelektrana na Neretvi, uz smješak, lakonski, u objektiv kamere izjavi da će famozni kanal, koji je Neretva izdubila u svom koritu na ušću Bune, biti daleko blagotvorniji na riblju populaciju kada se izbetonira za svrhu buduće hidroelektrane, i takav puno više odgovarati endemskim salmonidnim vrstama koje se mrijeste na tom mjestu nego ovakav kakav je danas, u prirodnom obliku – pri tom se seoska varalica poziva na naručenu-naručenu ekološku studiju.
Kakav naručioc (lokalni vlastodržac), takav i izvršioc i njegova studija !

Umjesto zaštite i nacionalnog parka na Vlašiću i dolini rijeke Ugar, domaći privatnici i političke kabadahije, uz pomoć stranih investitora, koji u svojim zemljama ovakvu priliku nikad ne bi dobili, podvaljuju privatizaciju i pljačku visoko vrijednih nacionalnih prirodnih resursa pod krinkom “izraženog socijalnog karaktera” projekta, ekologije, zaštite prirode, ekonomskog razvoja i “stvaranja” radnih mjesta.

Za početak ovu podvalu besramno i cinično  nazivaju “EKO ZONA” !

Niču ove armirano-betonske “eko zone” po BiH kao gljive poslije kiše, one največe zasad makar na papiru, a uglavnom se smještaju u najočuvanije zone prirode, bez ikakvog obzira za posljedice.

U zemlji bez ikakve turističke strategije, i sa mizernim prihodima od te privredne grane, bez obzira na ublehe koje se mogu čuti o turističkim potencijalima, neobično je veliko ulaganje u razne “resorte”:

  • NP “Bijelašnica-Igman-Treskavica-Visočica” – devastiran prostor Igmana, sa nepopravljivim posljedicama za Vrelo Bosne (višedecenijski ciklus kruženja vode je narušen fekalnim zagađenjima iz igmanskih stambenih kvartova);
  • Ilidža – prostor vodozaštitne zone na Ilidži sa obalama Željeznice (na Ilidži je praktično na djelu pravi urbicid);
  • prodaja “gole” zemlje strancima i “Buroj Ozon” – planirana je i opsežna devastacija gradnjom “eko zone” (čega drugog ?) pod imenom “Buroj Ozon” u prostoru Nacionalnog Parka Bjelašnica-Igman-Treskavica-Rakitnica(/Visočica), predviđenog još davne 2004 godine i potkrepljenog naučnim studijama;
  • prodaja “gole” zemlje strancima – na putu iz Hadžića ka Igmanu već je izgrađen kompleks s vilama, a kao i drugi privatni arapski resorti oko Sarajeva (Popovići, “Buroj Ozon” – odmilja “Bozon”, i mnoštvo drugih: pročitaj članak ovdje), dizajniran je i odrađen u stilu kakvog luksuznog privatnog prigradskog naselja u Kataru ili Emiratima, s pravom pristupa samo za vlasnike (koji su uglavnom s Arapskog poluostrva), bogato preoran pa asfaltiran, a uljepšan vještačkim jezercima i mostićima 🙂 , zašto ne očekivati da se posade i palme;
  • Blidinje, Park Prirode koji nije – u toku je već godinama nakaženje “bosanskohercegovačkog Tibeta”, kako odmilja kažemo za visoravan između planina Čvrsnica i Vran, na kojoj se nalazi Blidinje jezero, najljepše nekropole stećaka, a koja je zaštićena proglašenjem tobožnjeg parka prirode što je kategorija zaštite koja ne postoji u zakonima ove države (!?);
  • betonirani slap na Plivi u Jajcu – slap na rijeci Plivi u Jajcu danas je super moderna armirano-betonska fontana, koja je gradnjom AB tribina pretvorena u savrermen akvapark – da znaju jajački “velikaši” iz koalicije SDA-HDZ da postoje slatkovodni delfini već dogodine bi publika sa tribina mogla “uživati” u delfinskim saltima i vragolijama u betoniranom bazenu pod vodopadom;
  • Hotel “Kostelski Buk”jedna od najrogobatnijih scena koju možete vidjeti u bosanskohercegovačkom pejsažu je ona sa Kostelskog Buka na rijeci Uni – na samom slapu je sagrađen hotel “Kostelski Buk”, uzurpirajući dobrih 50-60 metara desne obale, od slapa nizvodno, koja je sva izbetonirana i pretvorena u hotelsku stepenastu armirano-betonsku terasu, s koje se metalnim mostićem može preći na jednu od unskih ada (LINK: Ekoakcija: Uništenje Kostelskog slapa (2009));
  • auto-put na koridoru 5C – je posebna priča, osim što je največa prevara u historiji BiH, još je i projektovan tako da ne promaši niti jedan prirodni i kulturno-historijski spomenik nacionalne baštine (!) u blizini trase;
  • NP “Prenj” i auto-put na koridoru 5C – planina Prenj i netaknute doline Glogošnice i Mostarske Bijele sa svojim fenomenalnim kraškim podzemnim kanjonom, nači će svoje “vječno počivalište” pod asfaltom auto-puta, dok će doline biti temeljito preorane, zbog čega davno (još daleke 2004) pripremljene studije o formiranju Nacionalnog Parka “Prenj” stoje negdje “zagubljene” u arhivama vlade federacije;
  • NP “Čvrsnica-Čabulja” i eksploatacija bitumenskog pjeska u Dinarskom kršu – planira se i eksplatacija bitumenskog pjeska u djevičanski očuvanoj dolini rijeke Drežanke (moguće i u dolini Grabovice), zbog čega se formiranje Nacionalnog Parka “Čvrsnica-Čabulja”, planiranog takođe 2004., neče nikad ostvariti;
  • kraška polja zapadno od Neretve – sličnu sudbinu (devastaciju) bi mogla očekivati i fenomenalna kraška polja regija Zapadne Hercegovine i Zapadne Bosne: Tropolje – tri čudesna kraška dragulja: Livanjsko Polje, Duvanjsko Polje i Glamočko Polje) – Kupreško, Grahovsko i Drvarsko. Livanjsko je već označeno kao Rasmar rezervat, ali za ovu državu ta činjenica ništa ne predstavlja, pa se za početak, dok nije otpočelo prekopavanje za bitumenskim pjeskom, planira otimanje, ili ako hoćete, dreniranje sezonskih plavnih voda netaknutog sjevero-zapadnog dijela polja, te gradnja još jednog velikog betonskog akumulacijskog bazena (rezervoara) za hidroelektranu u Hrvatskoj (!), a još je izvjesnija izgradnja termo-elektrane TE “Kongora” za koju bi se otvorili i rudnici uglja-lignita na području opština Livno i Duvno;
  • HES “Gornji Horizonti” i rudnik i termo-elektrana RTE  “Gacko” – i dok se zapadno od Neretve planira nastavak devastacije kraškog prirodnog nasljeđa, na istoku je ona uveliko započela. Rudnik i termo-elektrana RTE  “Gacko”, te pojedine faze HES “Gornji horizonti” – HE “Nevesinje”, HE “Pošćenje”, HE “Dabar”, HE “Bileća”, uglavnom prema dostupnim informacijama 7 hidroelektrana, 6 akumulacionih rezervoara, određeni broj otvorenih betonskih kanala, poput onog u Popovom Polju, kao i betoniranje večine ponora, te bušenje tunela za prevođenje (blago rečeno, s obzirom da u ovoj zemlji podjeljenoj etno-nacionalizmom, u kojoj bar na jednoj strani, da budem otvoren, u RS, preovladav politika separatizma i iridentizma, ovakvo prevođenje bez saglasnosti drugog njenog dijela, može se slobodno nazvati otimanjem) voda iz sliva Neretve u sliv Trebišnjice, u energetske svrhe bez obzira na posljedice.
    Ova kataklizma za Dinarski krš zasniva se na idejama i projektima, nauci i istraživačkoj metodologiji, tehnici i tehnologiji, te ključnim rezultatima i podacima sa početka i iz prve polovine 20. vijeka !
    Da stvar bude još apsurdnija pomoći će i zaprepaščujuća činjenica da ljudi iz Elektroprivrede RS-a, kompanije “Hidroelektrane Trebišnjice” realizaciju ovog projekta, odnosno koncesionari i dizajneri večinu projektnih zadataka zasnivaju na istraživanjima iz tog perioda, bez ikakvih novih i dodatnih složenijih i skupljih promatranja i istraživanja, a jasno je to, između ostalog, i sa Internet portala kompanije “HET” – kako tamo stoji :
    “(…) Osnovna koncepcija korišćenja voda na širem prostoru sliva rijeke Trebišnjice usvojena je vodoprivrednom osnovom iz 1958. godine, a inovirana novom vodoprivrednom osnovom “Kraških polja Istočne Hercegovine”, 1967. godine. Koncepcija sa 7 planiranih hidroelektrana i 5 akumulacionih bazena u sistemu proizašla je iz usvojenog Osnovnog Projekta iz 1976. godine. Usvojena koncepcija korišćenja voda potpuno je u skladu sa potrebama hidroenergetike, kao i sa rješavanjem kompleksne vodoprivredne problematike ovog područja. Izgradnjom sistema stvaraju se povoljni hidrološki uslovi na gornjim kraškim poljima, tj. odvođenje viškova vode sa kraških polja u vlažnom periodu godine i dovođenje potrebnih količina vode za navodnjavanje. (…)”- HET Osnovna koncepcija razvoja ;
  • nove HE u slivu Neretve – nove hidroelektrane na Neretvi od Uloga do Čapljine, sa mnogobrojnim planiranim i već izgrađenim malim hidroelektranama (MHE) na njenim do sad netaknutim pritokama Ljutoj, Trešanici, Neretvici, Doljanki, Buni, Bunici, Bregavi, Trebižatu, i drugim očuvanim vodotocima ili očuvanim dijelovima;
  • nove HE na rijekama BiH – konstantni su napadi na Unu i Unac iako su pod formalnom zaštitom u okviru NP “Una”, izvjessno je i potapanje vrela Sane za hidroelektranu “Medna”, planirane su nove hidroelektrane na Sani između Kljuća i Sanskog Mosta, Drina-Tara sa kanjonom bi trebale nestati pod HE “Foča” i HE “Buk Bijela”, Sutjeska i Hrčavka pod brojnim malim hidroelektranama, dok su Bistrica, Ugar, i kanjon Prače već dobrano devastirani novim hidro-energetskim objektima.
    A sve navedene su samo neke od rijeka koje će uskoro biti uzurpirane za bogaćenje pojedinaca;
  • Auto-put 5C i kulturno-historijska i prirodna baština – auto-put bi trebalo da poklopi i Bunu, selo Blagaj, fenomenalnu rijeku Bunicu i njeno vrelo, zatim Počitelj, a već je narušen ambijent najljepšeg bh. vodopada, Kravica (!);
  • Bregava – u kanjonu rijeke Bregave, na teritoriji RS-a, se gradi “čudo” od “mini”-hidroelektrane, kojom je već potpuno devastiran kanjon, obale i korito Bregave na mjestu gradnje, a kojom će se nakon početka eksploatacije poremetiti jedan od najosjetljivijih vodnih tokova u kršu – šanse su velike da će Bregava u Stolcu i stolačke sedrene kaskade potpuno ostati bez vode, odnosno, da će velike i nekontrolisane oscilacije u proticaju potpuno devastirati sedru, kao što je to bio slučaj sa kaskadom u Jajcu;
  • Prokoško jezero – na Vranici je ovo lijepo planinsko jezero pretvoreno u javni klozet, ćenifu, halu, pišaonicu, jerbo nekad katunsko sezonsko naselje srednjebosanskih pastira u posljednjih je 20-ak godina pretvoreno u vašarište, divlje, nelegalno, vikend naselje lokalnih seoskih partijskih poglavica i načelnika, koji su trebali da se brinu o tom mjestu a ne da ga unište, oni i niko drugi.

Moglo bi se ovako nabrajati cijeli dan, primjera ima još, ali i ovo što je navedeno trebalo bi da može poslužiti kao ilustracija ove bosanskohercegovačke ekološke nočne more.

Vickasta mudrost “srušićemo Stari Most pa igraditi stariji i ljepši”, koja se na kraju i materijalizovala, paradigma je odnosa bosanskohercegovačkih ljudi prema prirodi zemlje u kojoj žive, kao i prema vlastitoj kulturno-historijskoj baštini.

“(…) mi ako hoćemo tržišno i ekonomski da poslujemo onda bi se i zgrada Predsjedništva BiH (nacionalni spomenik BiH op.a) trebala srušiti, pa da napravimo ljepšu, moderniju i bolju, jer je mjesto dobro, kad nam se bude isplatilo.”Senaid Memić, seoski kabadahija iz SDA i načelnik opštine Ilidža, odgovoran za ilidžanski urbicid (izjava OVDJE).

Zato se danas i ovdje suočavamo sa planovima o “uljepšavanju” planinskih šuma i livada Treskavice, Vlašića, Igmana, sa idejama da od prirodnih jezera napravimo “lijepe” i moderne akvaparkove, da pitke vode planinskih tekučica “sklonimo” u cijevi privatnih fabrika struje, a da vrela pitke vode uzurpiramo za privatne ribnjake, kafančuge i restorane, ili da na njima gradimo i ograđujemo privatne vile.
Stari Most smo zaista srušili i sad imamo “stariji” i “ljepši”, tekiju u Blagaju na vrelu Bune smo dali na korištenje građanima Turske, koji su je dogradili i “uljepšali”, pa se stara jadna tekija više i ne vidi od novih, još starijih i još ljepših depadansa.
Za to su vrijeme domaćini, naš ero, okolinu vrela pretvorili u jednu veliku kafanu, čiji stolovi stoje po betoniranim “ostrvima” po koritu rijeke – morate razumjeti, ne može dobronamjeran, kulturan i dobrostojeći bosanskohercegovački čovjek uživati u svojim fiziološkim potrebama tek tako, s obale, ili ne-daj-ti-bože negdje sa mjesta udaljenog od riječne vode nekim tamo urbanističkim planom (mora ero fino sjesti u restoran a da mu guzica bude u nivou očiju one endemske mekousne što pliva Bunom, a da mu merdžo bude parkiran prednjim točkovima na liniji vode i na oku).
Jajčki vodopad i rijeka Pliva (dio koji protiće kroz Jajce) se mogu kao ideja i projekat patentirati pa serijski graditi, u svakom gradu koji ima dovoljno novca, a želi jednu takvu vještačku vodenu tvorevinu.

Mašta naših “poduzetnika” i arapskih investitora, koji su ujedno i novopečeni građani BiH i privatni vlasnici i zemlje i “eko” naselja, nema granica, pa će i drugi spomenici baštine BiH prije ili kasnije doći na red za “poboljšavanje” i “uljepšavanje” – poput “Buroj Ozon”-a i “Sarajevo Resort”-a, u arhitektonskom i urbanističkom stilu masovne gradnje Abu Dabija, Dubajia, Dohe, sve sa vještačkim jezerima, šopinzima, betonskim ogradama sa kapijama, samo još palme da niknu.

Ko ne bi volio imati vlastitu poslovnu zgradu, neboder, na proplancima Treskavice ?!
Ja ne bi, a ti ?

Ovim tempom za 20 godina ova zemlja neče imati niti jedan veči prirodni rezervat, formiran na međunarodnim normama, i zaštičen zakonima države.

Da se ne zajebavamo, nevjerovatno ali istinito, u BiH ima bar desetak tzv. “parkova prirode” a da zakoni zemlje uopšte ne poznaju takav vid zašite !?! Može ih proglasiti kako se kome “digne”, i gdje i kako mu odgovara, bez naučne pripreme, studija, dokumentacije (izuzev “parkova” u Kantonu Sarajevo, koji (valjda) imaju nekakvu naučnu i zakonsku osnovu (?!)). Da stvar bude definitivno tragikomična brine se i sama država (Federacija BiH), koja priznaje ove kvaz-parkove, o kojim se u nekim slučajevima brinu (ili su se brinule) odabrane privatne firme – ne treba čuditi ako su neke od tih privatnih firmi i osnivači ovih tobožnjih “parkova prirode” – iako za to, kako rekoh, nema zakonskog osnova, a sami parkovi nikakvu naučnu dokumentaciju.

Nova je ovo ideja, ovo sa armirano-betonskim “eko zonama”, i novi trend među poslovnom i političkom “elitom” BiH – elitom koja je vrlo često mutirala iz endemskog soja seoskih varalica, koji su se u ratu “snašli” kao ratni profiteri, i obogatili kao pijačari uz pijačne tezge u društvu šibicara, a koje mi danas zovemo tajkuni.
Ideja se počela razvijati nakon što su dobro razradili “projekat” privatizacije nacionalnih vodnih resursa, tj. riječnih tokova, po cijeloj BiH, na kojim se grade privatne fabrike struje (hidroelektrane), a koje praktično ne donose nikakvu korist lokalnim zajednicama, ne zapošljavaju nikoga (rad je automatiziran, nema čak ni čuvara), a za uzvrat uništavaju rijeke i živi svijet u njima i oko njih, ostavljajući iza sebe prljave, zagađene akumulacije, i ispod sebe samo pustoš, beton, i presušena korita – ustvari, od ove prljave rabote, na granici legalnosti, a bogami često i uprkos sudskim presudama kojim se poništavaju dozvole za gradnju, lokalno stanovništvo ima samo neprocjenjivu štetu, a nacija privatizovane pa opustošene vodne resurse i biodiverzitet.

Projekat izgradnje “eko zone”. Kako to samo apsurdno, potpuno ludački, zvuči – gradnja eko zone !  Nema to nigdje. A da, možda, budemo ponosni, jerbo se naš, domaći čovjek, eto uhvatio božije stvaralačke rabote ?!
Biće u ovoj zemlji uskoro moguće “graditi” i moderne šume, naručivati na tenderima nove “netaknute” livade i pašnjake, dok se najsavremeniji vodopadi već grade – vodopad na Plivi, Jajce, za sad je prvi a da li i jedini, e to ćemo vidjeti kad počnu oscilacije proticaja na rijeci Bregavi kroz Stolac, oscilacije koje će bez ikakve sumnje dovesti u opasnost lijepe sedrene kaskade u centru grada, sve zbog izgradnje privatne hidroelektrane na vrelu Bregave u RS-u, i malo struje, možda megavat ili dva.

Zagovornici ove posljednje genijalne ideje izgradnje “eko” zone na Vlašiću kažu da je to bosanskohercegovački “Beograd na vodi”, “samo bolji” (čuj “bolji”, a gdje je voda-rijeka Sava, da nije onaj mali i bukvalno na potpuni nestanak osuđeni Ugar !?), na žalost, za razliku od “Beograda na vodi” nisam vidio ni čuo sugrađane, Bosance i Hercegovce, kako se bune i masovno okupljaju na protestima protiv uništavanja bh. prirodne baštine i pejsaža Vlašića (i kanjona Ugra)!?

CINIZAM VELIKOG EKOLOGA: Mi koji volimo ovu zemlju, moramo se prema njenim najvažnijim resursima ponašati puno pažljivije, obzirnije i humanije. U interesu generacija koje dolaze.
Drina, Neretva, Una, Unac, Bosna, Trebišnjica, Vrbas… velike su prilike za potencijalne investitore u ovoj oblasti, a na drugim rijekama u našoj zemlji, prema dostupnim istraživanjima, može se izgraditi više od 200 malih hidrolektrana. Naravno, niko u razvojnim strategijama i planovima, neće rizikovati da ugrozi okolinu i stanovnike u dolinama naših rijeka. Ekološki standardi moraju biti u vrhu prioritetaBakir Izetbegović – povodom Svjetskog dana voda, “brine” za voljenu mu zemlju, pogotovo vodi brigu o “dolinama naših prekrasnih rijeka”, eko standarde i “interesu generacija koje dolaze” – pare i investitori u hidroelektrane mu nisu ni na kraj pameti !


Izgradnja Eco zone Korićani-Vlašić trebala bi početi u ovoj godini

Izvor: Fena, 22.2.2016 13:40:46

Izgradnja Eco zone Korićani-Vlašić na platou Vlašića u selu Korićani, čija se vrijednost procjenjuje na oko tri milijarde eura, trebala bi započeti ove godine izjavio je generalni menadžer programa i direktor Tomix d.o.o. Kneževo & TLG d.o.o. Travnik Zoran Vujinović.

Po njegovim riječima, gradnja ovisi od podrške oba entiteta, s kojima je dogovor u završnoj fazi.

“Država, odnosno entiteti moraju biti partneri na ovom projektu”, kazao je Feni Vujinović, naglasivši kako podrška postoji jer će od projekta svi imati koristi, te da od entiteta traže samo garanciju za izgradnju aerodroma, a ne financijsku podršku.

Naime, u sklopu “Eco zone”, projekta koji se nalazi na granici dva entiteta, predviđena je izgradnja aerodroma, golf terena, luksuznih vila, klinike za rehabilitaciju, vještačkog jezera, aquaparka, edukacijskog centra, multipleks zgrade s apartmanima i poslovnim uredima.

U studiji izvodivosti koja je ranije napravljena i predstavljena koncem siječnja ove godine, ističe se kako projekti u Eco-zoni imaju izražen socijalni karakter jer dugoročno osiguravaju kontinuirani posao za veliki broj zaposlenih u primarnim, sekundarnim i tercijarnim djelatnostima te  omogućuju priliv svježega stranoga kapitala, što ima za posljedicu ubrzan razvoj općine Kneževo, Republika Srpska i općine  Travnik Srednjobosanska županija, Federacija BiH, stvarajući veliko VIP tržište za mnoge sudionike, posebno poljoprivredne proizvođače u oblasti proizvodnje zdrave hrane.

“Eco zona Koricani-Vlašić” prostirat će se na 20 četvornih kilometara, a u sklopu nje je predviđena izgradnja edukacijskog, zdravstvenog, sportsko-rekreativnog i turističkog centra. Trenutno je u fazi idejnoga rješenja, odnosno izrade projektno-tehničke dokumentacije.

Po Vujinovićevim riječima, projekt je baziran na tri stupa: edukaciji – izgradnja elitnog sveučilišta; zdravstvu klinika za rehabilitaciju; sportsko-rekreativnom stupu.

U cijeli projekt, za koji inače vlada ogromno zanimanje domaćih i inozemnih kompanija, trenutno je uključeno oko 30 sudionika navedenih u “Memorandumu 2012., sa svrhom da se ubrza održivi razvoj zemalja zapadnoga Balkana”. Memorandum (Sporazum) o suradnji sklopljen je između Tomixa d.o.o. Kneževo & TLG do.o. Travnik, Bosna i Hercegovina, koji predstavlja direktor Zoran Vujinović i Robby Schurig te Sal. Inco Group koju predstavlja njezina podružnica TTNF UG, Aachen, Germany, a zastupa je direktor Thomas Marschner i financijski direktor Jurgen Groels, kao i još 26 supotpisnika. Predstavljen je cirkulacijskim mailom prigodom predstavljanja Studije izvodljivosti.

Pojašnjavajući izgradnju golf terena i vještačkog jezera, koje su obično upitne s ekološkog gledišta u sličnim projektima, Vujinović navodi kako ovaj projekt radi kvalitetna ekipa arhitekata te da im je ekologija na prvome mjestu. On tvrdi kako su projekti ekološki prihvatljivi, ekonomski opravdani i isplativi.

Što se tiče samog Centra, ističe kako su uradili istraživanje podzemnih vodenih tokova i ustanovili da postoje dovoljne količine vode za njegove potrebe. To bi se uskoro trebalo potvrditi i sondažnim, probnim bušenjima.

Vujinović je ranije usporedio ovaj projekt s “Beogradom na vodi”, naglasivši pritom  kako postoje sličnosti, ali i da će ovaj bh. biti puno bolji.

“Isto tako, izravne i neizravne koristi od realizacije ovoga projekta su ogromne. Izravno je planirano 50 000 radnih mjesta, neizravno još dva puta više u sekundarnim i tercijarnim oblastima”, navodi Vujinović.

Planirana je i izgradnja dva stadiona – unutarnji i vanjski; terena, bazena te svega onoga što je potrebno za pripremu vrhunskih sportaša.

http://www.akta.ba/bs/Vijest/investicije/izgradnja-eco-zone-koricani-vlasic-trebala-bi-poceti-u-ovoj-godini/62788

Advertisements