Tags

, , , , , , ,

Gurnite ih u Neretvu i pustite vodu sa uzvodnih brana, nek’ ih sapere čista voda ljepotice rijeke.

“(…) građanima Mostara ponuditi nešto kao dodanu vrijednost” – Ivan Vukoja, ravnatelj HNK Mostar, konsocijator I klase

Ko su “građani Mostara”, šta je to “nešto kao dodana vrijednost”, pobogu, i ko će im je ponuditi ?
Hrvati će biti “građani” i biće im ponuđena “dodana vrijednost” u vidu gostovanja Narodnog pozorišta Mostara, i obratno, kad Hrvatsko narodno kazalište Mostar bude gostovalo kod građana-Bošnjaka, hrvatska kultura će im biti ponuđena “nešto kao dodana vrijednost”.
Jadna dodana vrijednost.

Narodno pozorište Mostar i Hrvatsko narodno kazalište Mostar  paradigma su etno-nacionalističke getoizacije i kulturnog šovinizma i separatizma. Bila su to, i još uvijek su, dva stožera tribalne svijesti i nagona, i dva stuba provincijalizacije grada i anti-civilizacijske ujdurme rušilačkih barbarskih hordi.

Dok su se čovići i oručevići bogatili, ove dvije trovačnice kulturno se su djelile, trujuči svoje saplemenike djeleći (im) kulturu.
Danas kad su se poglavice obogatili do besvjesti, kazalište i pozorište nemaju ni kinte. Zato se “rodila” predivna genijalna ideja da jedni drugim “pruže ruke preko Neretve”, u pokušaju da se zajdničkim snagama pokušaju spasiti od propasti.

Ampak, kamo sreče da propadnu, skroz-naskroz, a ono što ostane da se pomete u Neretvu i pustiti voda iz uzvodnih “hrvatskih” i “bošnjačkih” jezera upropaštene ljepotice rijeke – da sapere govna, da ih nosi u tri lijepe.
Tek nakon što počiste “pozorišno” i “kazališno” smeće neka dobro napregnu mozak, i izmozgaju ideju o osnivanju, recimo, mostarskog teatra.

Mostar: Pozorište gostuje u Kazalištu – Aljazeera Balkans

Advertisements